ZAGREBAČKI DNEVNIK- 10.02.1975.
Izložba slika u Salonu HDLU-a
01.02. – 13.02.1975.
Osvrt Marine Baričević
NAJAVA:


 U izložbenom salonu Hrvatskog društva likovnih umjetnika od nedavno je otvorena samostalna izložba slika akademskog slikara Sergija Mihića, predstavnika mlađe generacije hrvatskih umjetnika.
Poslije brojnih izložaba Sergija Mihića, skupnih ili samostalnih, poslije jedne koju pamtimo, jer je tada autor pozvao radništvo da je razgleda, poslije, dakle, dosta izložaba na kojima smo kontinuirano pratili razvoj tog slikara, eto i jedne njegove tihe i stilski ujednačene likovne manifestacije.
Uz nekoliko slika starijeg datuma kojima kao da nas podsjeća na ranije faze – slika s motivima primorskog pejzaža, najnoviji su radovi posvećeni čovjeku. Ta su djela osobita prvenstveno zbog invencije, a potom zbog reminiscencija koje ne bježe od dramatskog kazivanja, počesto ne poznaju suzdržanost, vrve i od simbolike- dodiruju ljudske sudbine. To najbolje ilustrira ulje na platnu pod nazivom «Donatori».
Neovisno od slike koju smo izdojili, valja ipak reći kako i ostale slike, «Kartaši» ili «Na zabavi», polaze od stanovišta kako ne treba zanemariti i zaboraviti bezimene. Nemoćan da pod svaku cijenu, zbog umjetnosti, mijenja svoju prirodu, Mihić je slikar običnog, bezimenog čovjeka, njegove sudbine i svijeta.
Njegova su platna ispunjena dramom, lice svakog pojedinog lika vrlo je izražajno. Svejedno da li je slikar realistički prikazao glavnoga aktera imaginarne ili stvarne radnje na platnu, ili ga pak samo naznačio – dopušta da ga mi otkrijemo, svako lice je izuzetne izražajnosti, nosi u sebi neku dramu.
Kolorit mu je na najnovijim slikama taman…. Boja nije dekoracija, ona je nova snaga u postizavanju općeg dojma.
Sergije Mihić ovom najnovijom izložbom pokazuje kako je dobro da je napustio prijašnji način slikanja i teme, jer ovo angažirano slikarstvo, posvećeno čovjeku i njegovoj sudbini, pronašlo je u njemu istinskog i snažnog autora.