Leila Mehulić 01


                                                                          

EUFRAZIJEVA BAZILIKA-POREĆ
«ZATVORENI KRUG» - LEILA MEHULIĆ


Sergije Mihić je posve iznikao iz mediteranskog: rođen je u Rijeci, u genima nosi sjećanja na Karlobag, Cres i topao Trogir, a danas svoje likovno odisejstvo crpi iz čestih brođenja pučinom.

Motiv ribe je utkan u habitus baš svakog primorskog umjetnika . Ipak, ova riba, Mihićevim toplim jezikom nazvana "mamom svih riba", iako tkana istom vrstom primorske piktogeničnosti kao one Plančićeve, progovara drukčijim jezikom.


Krajem III st., dok su Dioklecijanovim carstvom bjesnjeli progoni kršćana, a Ravena značila tek vojnu luku, u našem Parentiumu je u najvećoj tajnosti uređena domus ecclesia, prva kućna crkva. Njen mozaični pod, stilski istovrstan s djelima akvilejskih radionica, sadrži motive riba, najranijih simbola Isusa Krista. Godine 535. biskup Eufrazije počinje nekoliko stopa južnije graditi veličanstvenu baziliku, analognu zdanjima u Gradu i Akvileji. Kao što domus ecclesia znači skroman začetak bazilikalnog kompleksa, tako i njena podna dekoracija predstavlja prvi korak k jednom od najslavnijih mozaikalnih ciklulsa zlatne Justinijanove epohe. Riba, odnosno IKHTYS (Iesuos Kristos Theou Hyios Soter), porečkog pavimentuma danas svjedoči o prvim tragovima kršćanskog svijeta i njoj Mihić odaje svoju počast. Uslijed kretanja povijesnom stratigrafijom nameće se pitanje da li umjetnik svoju posvećenost svijetu mozaika duguje i odrastanju u spomenutom Gradu, davnom sjedištu akvilejskih biskupa.
 

Pored svečane povorke riba, roja iglica, ribe fosila, robusne i ljupke ribe, susrećemo prikaz raspela, koji u ikonološkom smislu predstavlja značajni iskorak. Shematizirano tijelo Krista koraljne boje se stapa s tijelom ribe u obličju monumentalnog raspela. Prvi put je simbolika utemeljena na leksičkom, zorno predočena ikoničkim. Slijedi začudan motiv barke. Ova barka, koja nas svojom formom neodoljivo podsjeća na prve prikaze Noine korablje, može se poistovjetiti s tijelo koje nas nosi nemirnim vodama života.


Svoje simbole naš homo ludens smatra odrazima sveukupnosti, njima opredmećuje drevni svijet ideja.