Zvonimir Milčec, Zagreb, 03.02.1973.

 Danas poslije podne u Galeriji HDLU-a otvara se izložba Sergije Mihića

SLIKAR POZVAO RADNIKE!

Sadržaj izložbe mladog zagrebačkog akademskog slikara Sergija Mihića (30) prepuštamo posjetiocima i kritičarima. Naše je ovom prilikom da kažemo kako je i s kojim motivima organizirana Mihićeva izložba, što se danas poslije podne otvara u Galeriji HDLU-a u Praškoj ulici.

«Nikad mi se nije dopadalo kako su se dosad izložbe organizirale», kaže slikar «i zato sam nastojao izbjeći stare recepte. Uvijek sam mislio  da je slikarska izložba, bez obzira na umjetničku razinu izloženih djela, kulturan događaj, a kultura nije, ili bar ne bi smjela biti, privilegija određenih društvenih slojeva, jednog te istog kruga izabranika, tzv. društvene elite. Nisam početnik i ovo mi nije prva samostalna izložba, prema tome i ne pokušavam da sebe izuzmem iz takve dosadašnje prakse. Sada je, čini se, vrijeme da se neka moja razmišljanja o umjetnosti i «njenim konzumentima», donekle oživotvore, da kulturne institucije šire otvore vrata građanima i radnim ljudima..

 Akademski slikar Mihić svoj je naum ostvario kucajući ovih dana na vrata nekoliko većih radnih organizacija. Posjetio je «Josip Kraš», «Astru», «Dravu», «Marijan Badel», «Nadu Dimić» i iz svake te tvornice pozvao je po dvadesetak radnika na otvaranje svoje izložbe. Rekao im je sasvim jednostavno: «Dođite malo, zanima me vaš sud, a uz to ćemo se zajedno malo proveseliti, pa se pobrinuo i za konkretan sadržaj te male veselice. Bit će tu, kao neka vrsta domaćina, popularni glumac Rade Šerbeđija, renomirani zagrebački glazbenici Vlado Vuković, Nikola Dmitrović i grupa Marina Škrgetića».

Izložba koja se danas poslije podne otvara u Praškoj ulici, reminiscencija je autorova života, konclogori, istražni zatvori, izgradnja zemlje, ljubav, majčinstvo, smrt i groblje…

Slikar Sergije Mihić rođen je u «žutoj Medulićevoj» ulici u Zagrebu gdje, osim njegova, ima još trinaest slikarskih ateljera.

Svi mi slikari iz Medulićeve i uopće zagrebački slikari nekako rijetko slikamo svoj grad. Na mojim se platnima tu i tamo nađe ponešto od zagrebačke atmosfere, ali ni izdaleka onoliko koliko ja osjećam Zagreb. Možda ćemo danas radnici i ja i o tome nešto reći.