MEĐUNARODNA LIKOVNA KOLONIJA KARLOBAG 2003
Tijekom kolovoza je u nevelikom Karlobagu organizirana međunarodna likovna kolonija koja je svojim dosezima i značenjem uvelike nadrasla značaj ovog malog, i u kulturnom smislu često uspavanog podvelebitskog mjesta. Kolonija je bila izrazito uspješna, nastala su čak 22 umjetnička djela što su na kraju darovana građanima Karlobaga. Likovna je druženje naime trajalo sedam dana, sve je «štimalo» prema dogovoru, druženje je bilo na visokoj umjetničkoj razini. Ne treba također zaboraviti da je druženje likovnih umjetnika čitavo vrijeme pratio i pjesnik Branko Pejnović iz Slunja, čovjek izuzetnog duha i neobičnog recitatorskog dara. Svaki dan trajanja kolonije umjetnici su ga slušali s velikim zanimanjem, on im je zapravo bio dodatna inspiracija.
Za rad u koloniji prijavilo se 13 umjetnika: grafičarka Katarina Divander, kipari Alan Vlahov i Drago Grgas- Bely, slikari Dimitrije Nikolov i Kiril Navushtanov, keramičarka Mita Ladin, slikarica Jorun Eriksson, kiparica Irena Podvorac, kipar Čedo Ostreš, slikar Jože Marinč, te lutkarica Tihana Ostreš. Kako smo već naveli da je sve što je izrađeno darovano građanima Karlobaga, otvorena je i prigodna izložba. Na njenom otvaranju predsjednik Općinskog vijeća Ivica Bačić, oduševljen donacijom darovao je umjetnicima monografiju «Karlobag» 1251. – 2001.» izrađenu povodom 750 godina prvog pomena imena Karlobag. Vrlo zadovoljan izložbom i kvalitetom radova Bačić je rekao: «Žao mi je da nemamo prostor gdje bi se mogla odvijati ovako vrijedna, kulturna događanja. U našim prostornim planovima nitko nažalost nije predvidio likovnu galeriju no kada vidim zanos koji je vladao tijekom rada kolonije kao i radove koji su nastali, obećajem da ćemo učiniti sve da galerija nastane i pomogne razvoju kulturnog identiteta ovog kraja», rekao je Bačić.
Tijekom rada kolonije razgovarali smo sa sudionicima kolonije, ali i s novinarima koji su medijski pratili njihov rad. Prvi je naravno Sergije Mihić.
«Zamisao rada kolonije bila je da zadovolji dva kriterija, odnosno interesa. Prvo, umjetnici nekad vole druženjem stvarati svoja djela. To im daje dodatno nadahnuće a kao drugo značajno je bilo i to da Karlobag pokažemo kao mjesto koje ima potrebu i sluha za takvim nečim. Dakle, na neki način, rad na obostranu korist. Kada se ta dva interesa spoje, dolazi do sinergije iz čega proizlazi da jedan i jedan više nisu dva već mnogo, mnogo više. Svi koji su sudjelovali u radu kolonije redom su akademski slikari i kipari što također ima nemalu težinu. Općina i Turistička zajednica osigurali su smještaj za sve njih te organizirali dva izleta kako bismo što bolje upoznali kraj u kojem smo stvarali. Simbioza mora i Velebita rijetko se gdje može susresti izražajno kao ovdje a viđeno je bilo i od goleme koristi kada je u pitanju inspiracija. Nadamo se kako će kolonija postati tradicionalna a kada se nakon izgradnje zaobilaznice Karlobag još počne sustavno baviti stacioniranim turizmom, ovakav kulturni sadržaj bit će od nemjerljive koristi. Iako može zvučati neskromno, želja mi je da ovakva druženja pomognu stvaranju sasvim novog kulturnog identiteta Karlobaga, što on odavno i zaslužuje. Inače, ovakva koncepcija kolonije nije klasičnog tipa. Naime, zadatak je sudionika karlobaške kolonije i to da u svom mjestu organiziraju izložbu radova s nje, uz što naravno ide i turistička promidžba. Već je ugovoreno da će izložba biti u Stocholmu, Plovdivu, Zagrebu, Zaprešiću, Samoboru, a možda i još nekim drugim mjestima, što znači da se njen značaj i utjecaj nemjerljivo šire a sve zajedno naravno pomaže širenju glasa o ljepotama Karlobaga.
Pjesnik Branko Pejnović ima vrlo zanimljivo mišljenje o ovakvoj koloniji.
«Sergija Mihića upoznao sam prije dvadesetak godina kada je bio tajnik zagrebačke mjesne zajednice Gornji grad. Tada mi je ustupio prostor u kojem su se družili i stvarali tada vrlo mladi glumci Anja Šovagović, Vili Matula, Dubravka Ostojić od kojih se neki nisu ni upisali na akademiju. Ja sam tada radio dvije predstave u kojim su neki od njih nastupali a od tada datira i moja suradnja sa Sergijem Mihićem . Godine 1989 Mihić je prvi put došao k meni na likovnu radionicu Rastoke-Slunj i od tada živi naše zajedništvo kroz njegovu likovnu djelatnost i moje pjesništvo. Godinama smo razgovarali o tome da na neki način povežemo Rastoke, Karlobag i još neke druge priče. Mihić je svake godine kod nas u Rastokama, oduševljen je kako mi to tamo radimo i prvi put je pokušao s ovom likovnom kolonijom koja je, vidim, vrlo uspješna. Ono što me raduje je da su to umjetnici iz mnogo zemalja koji će nakon ovog postati ambasadori Karlobaga i Hrvatske, a ideja koju sam predložio Marini i Sergiju je da iduće godine probamo napraviti zajedno pet dana Rastoka, pet dana Karlobaga, pet dana Vodica i pet dana kod Pere Močiboba na Visu. O tome ćemo onda napraviti i filmsku priču u dogovoru s Turističkom zajednicom Hrvatske, tako da umjetnici budu promotori Lijepe naše. Što se tiče moga pjesništva osim recitala o Jesenjinu htio sam predstaviti i naše pjesnike, prije svega Cesarića, Ujevića i Zvrka a nadam se da sam u tome uspio.
S Pejnovićem se u Karlobagu pojavila i jedna vrlo zanimljiva osoba.Ante Ivšić – Indijanac iz Slunja osoba je koja meni predstavlja svojevrsnu svjetlost. On je naprosto čovjek koji nosi pjesničku dušu a meni je dok me učio matematiku u petom i šestom razredu, govorio stihove Jesenjina, Lorke, Cesarića, Ujevića. On me na neki način «inficirao» i potaknuo svo moje daljnje druženje u životu s Vesnom Parun,, Žarkom Dolirarom, Ratkom Zvrkom i sa svim drugim uglednim i dragim ljudima. On je meni bio putokaz koji me usmjerio u poeziju. Ante je jedna neobična sudbina, drugačija, zanimljiva, njemu je naprosto život poezija, stoga sam posebno sretan što je sa mnom došao i u Karlobag.
S umjetnicima je cijelo vrijeme dužio doajen radijskog novinarstva Tomislav Radić, urednik emisije «Sunčani sat» na Drugom programu Hrvatskog radija.
«Ovo što se radi u Karlobagu mene je naprosto oduševilo. Naime, vidim da se pomaci događaju ne samo u sferi turizma već i kulture. Nema turističke budućnosti bez razvitka kulture, samo gradnja apartmana više će štetiti nego koristiti, svako mjesto mora imati svoju dušu a ovakvim manifestacijama do toga se dolazi. Sergije Mihić organizirao je već mnogo kolonija, on zna kako se to radi i treba mu dati punu podršku. Veliki je entuzijast koji je u stanju animirati određeni krug ljudi a to mnogo znači. Stoga, treba mu lokalna zajednica u svemu pomoći jer on Karlobagu može učiniti samo mnogo dobra, rekao je Radić.Organizacija ove kolonije i pokazala se tako više no uspješnom. «Poslože» li se još neki detalji i krene li se u stvaranje stalne likovne galerije, Karlobag će biti na dobrom putu stvaranja kulturnog identiteta koji će mu itekako pomoći u razvoju «bazne» djelatnosti turizma.
MLADEN KUKINA