«Majstor mozaika»
Lidija Vranić-Blažinić
«VJESNIK» 04.09.1987.
Sergije Mihić, slikar iz Zagreba, svestran je umjetnik koji se jednako vješto izražava u direktnim i indirektnim slikarskim tehnikama. Osim crteža i slika nastalih u različitim tehnologijama te grafika, najčešće nastalih u linorezu, tu su i njegova specijalnost – fragmenti mozaika.
Na ovoj izložbi u Poreču u Romaničkoj kući, uz crteže i slike u ulju, izborom dominiraju mozaici rađeni specifičnom tehnikom u poliesteru umjesto u cementnoj žbuci.
Dokidanjem linearnosti- naglašene linearne omeđenosti svakog detalja i razbijanjem karakterističnosti paralelnog nizanja redova kockica (toliko prepoznatljivih i neophodnih tehničkih osobitosti rimskog i bizantskog mozaika), ovaj umjetnik svojim mozaicima daje potpuno nov i osebujan izraz. Ostavljajući i podvlačeći tek neophodnu liniju kao okosnicu figuralnog prikaza, slobodno grupirajući gotovo amorfne skupine sitnijih i krupnijih kamenčića i stakalca izvanrednog bogatog kolorita, ostvaruje dinamičan prikaz koji ima više karakter melodije nego ritma.
Oslobođeni linearnog shematizma, svojom sipkom, više naslućenom nego dorečenom formom likovi s mozaika spontano se prožimaju s pozadinom, pa podjednako egzaktno opažamo likovnu potku, apstraktnu kompoziciju linija i boja, kao i izražajnost fakture i površine. Ekspresivna forma i impresivna struktura istovremeno zastupljene u građi ovih mozaika, odaju da se ovdje nalazimo pred znalačkom transpozicijom jedne stare tehnologije na jezik suvremene umjetnosti. Unatoč pomanjkanja blistavih i nepostojanih oblika, ovim mozaici čine nam se poznatim i bliskim, pa se s pravom može reći da su to mozaici naših dna, a i motivi to dokazuju.
Mihićeve slike i formalno i sadržajno imaju primisao transcendiranja kroz vrijeme. To su uvijek neobično bliski planovi, a nepostojan, ovlaš
komponiran i nerijetko zasječen kadar, sugerira slučajan izbor jednog slajda unutar filmske sekvence.
