Izložba slika i crteža
ZAGREB, SALON HDLU-a, Praška 4
O3.2. – 15.o2.1976.g.
Osvrt Marine Baričević – ZAGREBAČKI DNEVNIK



NAJAVA: Zagreb već desetljećima privlači likovne umjetnike svojim zanimljivostima i u povijesti hrvatske likovne umjetnosti o njemu ima već mnogo likovnih djela. Pa ipak, još i danas mnogi slikari «okreću» se temama – svakodnevnim pričama, koje u sebi nosi Zagreb. On je i tema najnovijeg opusa mladog slikara Sergija Mihića.

U Salonu Hrvatskog društva likovnih umjetnika od sinoć se akademski slikar mlađe generacije Sergije Mihić predstavlja izložbom koncipiranom od niza zabilješki te ulja na platnu, a o temi govori zajednički naziv njegova najnovijeg opusa «Moj Zagreb».

Sergije Mihić predstavlja nam se nizom likovnih zabilješki – gotovo skicama – u kojima su ovjekovječene male teme koje svakodnevno susrećemo na ulicama i trgovima našega grada. To su crteži tušem od najjednostavnijih preko lirskih do nadrealističkih priča.

U tim sličicama svakodnevno vidimo ekspresivna lica seljanki na tržnici Dolac, pijanica, staraca koji nude usluge vaganja, zagrebačkih momaka sa «špice», osamljenika na klupama zaborava….To je galerija običnih ljudi u običnom životu, u iščekivanju tramvaja, u iščekivanju da ih automobili puste na njihove pješačke zebre.

To su slike koje mi – posjetioci dočekujemo sa razdraganošću. Nema tu velikih tema ni misli, ali veličina je baš u tom malom, našem svakodnevnom.

Ulja na platnu Sergija Mihića govore o ambijentima kavana – sastajalištima onih što žele najbrže skratiti vrijeme, o kartašima, to su slike osamljenih na klupama, kao i gomile u gradskoj vrevi.

Na uljima naziremo složenosts i vještinu kompozicije, brižnost i senzibilnost kod ocrtavanja likova te neku blagu ironiju nad vremenom u kojem jesmo.

Izložba Sergija Mihića poseban je likovni ugođaj ovog tjedna.